Zaboravili ste šifru? Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
  • Narrow screen resolution
  • Wide screen resolution
  • Auto width resolution
  • Increase font size
  • Decrease font size
  • Default font size
  • default color
  • red color
  • green color
Ulaz za korisnika

Ribolov Online

Friday
Sep 10th
Naslovnica arrow Vijesti arrow Najnovije arrow Propadaju nekad prekrasni capraški parkovi i jezero
Propadaju nekad prekrasni capraški parkovi i jezero PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 13 Svibanj 2007
ImageNekad je zelenilo u Capragu bilo najljepše u Sisku, ali zbog neodržavanja to više nije tako
SISAK - Oni koji su odrasli u naselju Caprag teška će se srca odlučiti na selidbu iz tog prigradskog dijela grada bez obzira na to što žive pod dimnjacima. Ali zato što se dimnjaci iz tog kvarta i ne vide.

Jedini je to sisački kvart koji je pun zelenila, visokih i starih hrastva koji skrivaju dimnjake, parkova i dječjih igrališta. Nekad su parkovi u Capragu, naselju koje se planski gradilo za tadašnjih 12-ak tisuća zaposlenika Željezare, bili najljepši u Sisku. Sustavno se o njima brinulo, a sada se stariji šetači s nostalgijom prisjećaju njihovog tadašnjeg izgleda.

Park kod Slovenskog trga jedan je od takvih primjera. Najveći je to park u Capragu, još je uvijek i najposjećeniji, i to uglavnom zbog skrivenog jezerca i dječjeg igrališta.

Do prije nekoliko godina voda se u to umjetno izgrađeno jezerce slijevala iz malog slapa, ali i kipa dječaka. No, taj je kip nestragom nestao, a postolje na kojem se on nalazio zjapi prazno. Gdje je nestala ta skulptura, prepoznatljiva upravo po svom dugogodišnjem stajanju na jezercu, ne zna se.

U jezercu, nekad prepunom zlatnih ribica, može se ugledati tek poneki zaostali primjerak takve vrste. Umirovljena gospođa Jagica, koja se svakodnevno šeta uskim stazama tog parka, pita se i kako bi ribe preživjele kad se o jezercu ne vodi briga.

- Nekad je to jezerce bilo dulje, nije bilo tako mutno. Nekad se iz njega čistilo lišće koje je padalo, pa je voda bila bistra, a moja su djeca bježala od kuće kako bi došla tu nahraniti ribice. Sad kad dovedem unuke samo im mogu pričati kako je to nekada bilo - sjetno će Jagica.

Gospođa Jagica sretna je što vremenu odolijevaju klupe pokraj jezerca, pa ima gdje sjesti i odmoriti se dok se šeta. Ipak, ona i njene prijateljice voljele bi da te klupe bar imaju naslone jer, kaže, lakše je tako sjediti.

Boljih vremena tog parka sjeća se i Kristijan. Rijetko prođe kraj jezerca, ali dok je neki dan prolazio tim putem, šokirale su ga kante pune smeća koje stoje kraj klupa.

- Kao djeca smo se na tom jezercu po zimi, kad bi se zaledilo, klizali. Nisam siguran da djeca sad baš s tolikom radošću prilaze jezercu - dodaje Kristijan. Prolaznici se pitaju i što rade tri kante u jezercu, te zašto nitko nije maknuo ogroman kamen koji stoji na odvodu viška vode iz jezerca.

I dok oni malo stariji pamte neke bolje dane toga parka, najmlađima je pak najbitnije da su njihova igrališta u tom parku uređena. Ljuljačke i klackalice nedavno su popravljene pa još jedino odzvanjanje dječjeg smijeha podsjeća na nekadašnja poslijepodneva u tom parku.

Piše Jutarnji List

 
« Prethodna   Sljedeća »
Advertisement
HrvatskiEnglish

RM "Blinker" - Kvalitet za svaki dan

balemo.jpg

Google Ads