Nekad je zelenilo u Capragu bilo najljepše u Sisku, ali zbog neodržavanja to više nije tako
SISAK
- Oni koji su odrasli u naselju Caprag teška će se srca odlučiti na
selidbu iz tog prigradskog dijela grada bez obzira na to što žive pod
dimnjacima. Ali zato što se dimnjaci iz tog kvarta i ne vide.
Jedini je to sisački kvart koji je pun zelenila, visokih i starih
hrastva koji skrivaju dimnjake, parkova i dječjih igrališta. Nekad su
parkovi u Capragu, naselju koje se planski gradilo za tadašnjih 12-ak
tisuća zaposlenika Željezare, bili najljepši u Sisku. Sustavno se o
njima brinulo, a sada se stariji šetači s nostalgijom prisjećaju
njihovog tadašnjeg izgleda.
Park kod Slovenskog trga jedan je od
takvih primjera. Najveći je to park u Capragu, još je uvijek i
najposjećeniji, i to uglavnom zbog skrivenog jezerca i dječjeg
igrališta.
Do
prije nekoliko godina voda se u to umjetno izgrađeno jezerce slijevala
iz malog slapa, ali i kipa dječaka. No, taj je kip nestragom nestao, a
postolje na kojem se on nalazio zjapi prazno. Gdje je nestala ta
skulptura, prepoznatljiva upravo po svom dugogodišnjem stajanju na
jezercu, ne zna se.
U jezercu, nekad prepunom zlatnih ribica,
može se ugledati tek poneki zaostali primjerak takve vrste. Umirovljena
gospođa Jagica, koja se svakodnevno šeta uskim stazama tog parka, pita
se i kako bi ribe preživjele kad se o jezercu ne vodi briga.
-
Nekad je to jezerce bilo dulje, nije bilo tako mutno. Nekad se iz njega
čistilo lišće koje je padalo, pa je voda bila bistra, a moja su djeca
bježala od kuće kako bi došla tu nahraniti ribice. Sad kad dovedem
unuke samo im mogu pričati kako je to nekada bilo - sjetno će Jagica.
Gospođa
Jagica sretna je što vremenu odolijevaju klupe pokraj jezerca, pa ima
gdje sjesti i odmoriti se dok se šeta. Ipak, ona i njene prijateljice
voljele bi da te klupe bar imaju naslone jer, kaže, lakše je tako
sjediti.
Boljih vremena tog parka sjeća se i Kristijan. Rijetko
prođe kraj jezerca, ali dok je neki dan prolazio tim putem, šokirale su
ga kante pune smeća koje stoje kraj klupa.
- Kao djeca smo se
na tom jezercu po zimi, kad bi se zaledilo, klizali. Nisam siguran da
djeca sad baš s tolikom radošću prilaze jezercu - dodaje Kristijan.
Prolaznici se pitaju i što rade tri kante u jezercu, te zašto nitko
nije maknuo ogroman kamen koji stoji na odvodu viška vode iz jezerca.
I
dok oni malo stariji pamte neke bolje dane toga parka, najmlađima je
pak najbitnije da su njihova igrališta u tom parku uređena. Ljuljačke i
klackalice nedavno su popravljene pa još jedino odzvanjanje dječjeg
smijeha podsjeća na nekadašnja poslijepodneva u tom parku.
Piše Jutarnji List
|