Od konoplje se plela tanka nit užeta jer nije bilo "flaksa". Za čep je obično služilo gusje pero ili, ako se uspjelo naći, rodino ili čapljino, ptica koje su u prošlosti više nego danas obitavale uz Česmu.

Udice se nisu kupovale, već su se radile od savijenih pribadača, a mamac je uglavnom bila glista ili zrno kukuruza, dojmovi su strastvenih ribiča još aktivnih i poslije 70., kojima je ribolov ušao pod kožu još u dječačkim danima.  

Na obali stare Česme lijepo je bilo vidjeti dvadeset i dva ribiča, od najmlađega, 13-godišnjaka do onih koji iza sebe imaju više od 60 godina ribičkog iskustva, upravo koliko društvo Štuka ove godine i obilježava rada.

U mrežama je najviše bilo američkog somića (cvergla), a bonus riba bile su deverike, neke i teže od kilograma. Nakon tri sata ribolova, vaganje plijena pobuđuje posebnu radoznalost s neizostavnim ribičkim šalama i dosjetkama.  

Predrag Živković, Darko Sedlar i Božo Kolman ovaj su put bili najuspješniji, a najoriginalniji stari pribor imao je Josip Reh. Riba nije završila u kotliću, nego je vraćena u vodu, dok je za zajednički objed na stolu bio grah.

Večernji List