Naslovnica Vijesti Najnovije Radobolja je danas nešto posve drugo

Radobolja je danas nešto posve drugo

Utorak, 29 Siječanj 2008

MOSTAR – Bespravna gradnja, neučinkovitost nadležnih te manjak osjećaja za okružje u kojem se živi, razlog su zbog kojeg sve više mostarskih sredina ne nalikuje na sebe. Takve promjene na gore u gradu na Neretvi posebno primjećuju starije generacije Mostaraca, poput umirovljenika Nusreta Kohnića, kojeg boli način na koji se pojedinci i nadležna tijela odnose prema Radobolji, koju naziva svojim “vrtićem”. Ta rječica, kaže Kohnić, nekada je plijenila svojom ljepotom, natapala bašče i voćnjake, a šetnja uz njezino korito bila je rajska šetnja - mirisi behara miješali su se s vizualnim ljepotama i stapali u sliku koja se više nikada neće ponoviti. Privatni mostovi Naime, kako kaže Kohnić, a u što se na licu mjesta svatko može i uvjeriti, Radobolja je danas nešto posve drugo. Brojni pojedinci uzeli su sebi za pravo graditi na njoj privatne mostove bez ikakvih dozvola, u njezino korito ulijevati beton. Istodobno je ograđuju žicom kako im se i gdje prohtije, ometajući drugima prolaz. Kohnić ističe kako se jedan takav most nalazi kod Muškog i Ženskog vira, dvjestotinjak metara od Bara. Dodaje da se nekad uz Radobolju šetalo, a danas je to upravo zbog pregrada i nesnošljivog smrada nemoguće. "Prve korake u prirodi, uz Radobolju, napravio sam kao osnovac davne 1947., kada nas je na prvi dan proljeća učiteljica odvela u šetnju u Bare. Od tada sam redovito dolazio na Radobolju, gdje sam, kao i moji vršnjaci, naučio plivati, a gdje smo u ljetnom razdoblju ostajali po cijeli dan hraneći se ukradenim voćem iz obližnjih bašča", prisjeća se Kohnić lijepih trenutaka iz svog djetinjstva. Podsjeća da je nekada Radobolja imala svoje virove, koji su imali i svoja imena. Radilo se, naime, o udubljenjima koje bi rijeka svojom snagom napravila na pojedinim dijelovima toka, a koja bi se koristila kao kupališta. Poznati virovi za kupanje na Radobolji bili su vir Balinovac, Galešića vir, Mali vir na Pijesku, Ćatića vir, Bošnjića vir, Šiširakov vir (mali i veliki), Duranovića vir i drugi. Uginula pastrva Rijeka s koje se nekada pila voda, izgubila je sve svoje draži i teško je se može vratiti u prvobitno stanje. Josip Praljak, predsjednik Udruženja sportskih ribolovaca Neretva iz Mostara, koji je odrastao uz korito rijeke Radobolje, također nam je potvrdio kako je stanje te rijeke iznimno loše, ali ne samo zbog pojedinaca. Kaže da su se prema njoj neodgovorno ponijeli i članovi Ekološke udruge Radobolja koji su doveli komunalna poduzeća da strojevima rove po koritu rijeke. "Prošle godine novac su dali poduzeću Parkovi koje je strojevima i utovarivačem čistilo korito rijeke i zatvorilo izlaze potočnoj pastrvi, koja je potom i uginula", dodao je Praljak. Naglasio je da su upravo takvim načinom čišćenja navedeni virovi sravnjeni, a čime je uništeno i stanište ribe. "Iz Radobolje se kamen ne smije iznositi, nego ga, naprotiv, treba donijeti da bi riba iza njega mogla naći zaštitu", kaže Praljak. Dodaje da je Radobolja i zagađena, budući da je ista nakon rata postala odvod za septičke jame, kanalizaciju i sl. Očuvanje Radobolje, kaže Praljak, treba planski osmisliti i razraditi, međutim, ne bude li od nadležnih posvećeno više brige prema njoj, teško će je se moći spasiti. Radobolju treba voljeti Posebno je važno, kada je u pitanju riblji fond Radobolje, izaći s prijedlogom prema poduzeću Vodovod da se poštuje ekološki minimum, kaže Praljak. "Ne smiju toliko zaustaviti vodu da korito Radobolje presušuje i riba ugiba. Kad drže ekološki minimum, promatraju razinu vode u Ilićima, dok je njezino korito niže prema gradu gotovo suho", kaže Praljak dodavši kako će i ove godine poribiti Radobolju potočnom pastrvom, iako mu nitko ne jamči da će ona i preživjeti. Mostar nazvati “Kamengrad” Stare mostarske obitelji, koje su imale zemlju uz Radobolju, ljubomorno su je čuvale, što je i prirodno jer se zna da je ona za njih značila život. Do Radobolje bi silazili skromnim kamenim stubama, koje nisu narušavale izgled rijeke, a koje su im omogućavale pristup vodi. Danas za Radobolju nitko ne brine, njezino korito je tek sredstvo za ostvarenje ciljeva i potreba pojedinaca i - ništa više. “Mostar je u novom ruhu sav u betonu, željezu i asfaltu, pa će u dogledno vrijeme morati promijeniti ime i zvat će se 'Kamengrad'”, kaže Kohnić.

 

« Prethodna		Sljedeća »