Svi smo svjesni situacije na našim vodama.Mi ih najviše posjećujemo, uživamo u njihovim ljepotama kojih je sve manje i manje, a sve češće smo svjedoci kako ih i mi sami uništavamo i onečišćavamo njihove obale.Siguran sam da ste često puta "na vodi" našli smeće nas samih, ribolovaca koji oko sebe bacaju ambalažu hrane i pića koje su sa sobom ponijeli i konzumirali, a i ambalažu od ribarskog pribora.
Ja znam da se svijest može promjeniti, ni ja se prije nisam obazirao na to gdje ću baciti smeće, ne samo u ribolovu, nego uopšte.

Sada su mi džepovi pravi mali kontejneri, samo smeće je u njima, a supruga i ja smo takvo razmišljanje i postupanje usadili i u našeg šestogodišnjeg malog ribolovca - i on ambalažu slatkiša koje pojede, ili stavi u džep, ili da nama da mi stavimo u naše.
Nije mi se jednom desilo da mi predivno mjesto na kojem bih mogao provesti dan uživajući u ribolovu pokvari šarenilo smeća na istom i nisam jednom to isto smeće kupio na jedno mjesto i pominjao u sexulanom kontextu svakog onog ko je to tu bacio, pogotovo kad bi smeće bilo ambalaža ribarskog pribora.
Da se razumijemo, ponavljam dio koji sam napisao iznad, nisam ja "ekolog" od rodjenja, mene moji nisu učili da stavljam papiriće u džepove.Nisam ni extrem koji sada hoda ulicom i gleda hoće li neko nešto baciti pa da ja progovorim koju kao "savjesni gradjanin", ali, kad imam priliku, želim ovde napisati koju o tome.
Jasno je da je situacija u Bosni i Hercegovini takva da je, osim golog preživljavanja, sve na margini.
Nekome sada reći - mi se borimo za prava ribolovaca, vjerujem da bi osim kiselog osmjeha dobili i "Ćega, ba?!".
Niko ni ne pokušava, svi šute i trpe, samo povremeno neko Udruženje "šatro-ekologa" koje za "ubleha-projekte" diže pare, napravi okrugli sto na temu: "Uticaj globalnog zagrijavanja i smanjenja količine leda na polovima na parenje jednogrbih kamila", a da se vidi kako oni, kao, rade i namjenski troše te pare.
U razgovoru sa jednim prijateljem sa stranice, nadošli smo na ideju da pokušamo MI - ribolovci, uraditi nešto po tom pitanju.
Ideja je sljedeća - da jednog dana, nekog radnog, a poslije radnog vremena, izadjemo na rijeke koje protiču kroz centre naših gradova, sa štapovima, a da na udice zakačimo nešto od onog što tim našim rijekama pliva, možda i u većim količinama nego što je riba - flašu, cipelu, kesu, nešto od allways-a, durexa.....prepuštam vama na maštu, a da se o tome obavjeste mediji.
Ja bih pokušao uputiti poziv svim Udruženjima koja egzistiraju u Sarajevu i da se to održi negdje u centru grada, recimo, oko Skenderije.
U Tuzli isto ima više Udruženja, pa bi i tamo to trebalo biti koordinirano, da se pokušaju i u Tuzli, a i u Sarajevu barem za taj čin zanemariti animoziteti izmedju Udruženja, a koja, svima nam je jasno, postoje.
Eto, to je jedna ideja, nije teška za realizovati.
Koliko je realno realizovati tako nešto?

Ribolov Online podržava Senadovu ideju, možda je to jedini način da se pokže nesavjesnima da to smeće nije odnjela voda zauvjek nego da uništava sredinu u kojoj žive. Isto bi bilo dobro napraviti nekoliko malih škola ribolova i djeci pokazati kako i šta pliva po rijekama i objasniti im da je to pogrešno što im rade mame i tate.

Bistro BiH