Premda u Hrvatskoj postoji šaranska liga koja osvaja svjetska odličja, sve više ribolovaca rekreativaca odlučuje se za ribolov riba teških 10 i više kilograma. Osjećaj nadmudrivanja s velikom ribom, koja se obvezno nakon ulova i fotografiranja pušta, glavni je razlog što šaranski ribolov ima sve više sljedbenika neovisno o tome što su u kvalitetnoj opremi za njega bar tri robusna pruta s koturima velikih kalema, stalak, šator, suncobran, ležaljka, čamčić za razvoženje primame i sistema, mreža, podhvatač, fotoaparat i drugo. A to stoji nekoliko tisuća eura!

Zagriženi šaranolovci katkad 'žrtvuju' cijeli godišnji odmor da uživaju u omiljenu hobiju provodeći u šatorima pokraj jezera i rijeka desetak i više dana. Najzanimljiviji je njihov moderan pristup velikim ribama. Pripreme za ribolov traju nekoliko sati. Prvo se na zamišljen položaj čamčićem na daljinsko upravljanje pošalju boile (vrsta primame i mamca za velike šarane), koje se stiskom na upravljač istresaju na zamišljenoj, obično 100 i više metara udaljenoj poziciji. Nakon toga istim se načinom šalje sustav (olovo i udica s boilom). Jaki i bar 3,9 m dugi prutovi potom se postavljaju u stalak opremljen signalizatorima griza. Njihovo pištanje znak je da je riba zagrizla mamac i ribič mora biti spreman na potezanje. Pošto umori veliku ribu obično je drugi ribič prihvaća u veliki podhvatač-mrežu i pažljivo prenosi na vlažnu šaransku ležaljku na obali gdje se što bezbolnije oslobađa udice i mjesto uboda tretira posebnim sredstvom. Potom se riba ili sprema u veliku mrežu, tzv. carp sack, koja se polaže u vodu ili se, ako je pri ruci fotić, odmah ovjekovječuje sa sretnim ribičom i pažljivo glavom okrenutom naprijed pušta na slobodu.

Foto i članak: http://www.vecernji-list.hr